logo

Registracija se odnosi na proizvodnju tvari u Hrvatskoj i uvoz iz zemalja izvan EU, ako se sada uvozi samo iz EU nema potrebe za bilo kakvom predregistracijom i registracijom jer nitko u Europi ne može proizvoditi ili uvoziti iz drugih zemalja izvan EU ako nije obavljena predregistracija ili registracija 2010.
Daljnji korisnici u Hrvatskoj koji sada uvoze iz EU trebaju samo osigurati dokumentaciju od svojih dobavljača koji će im to potvrditi kroz STL ili neki drugi dokument, a oni nabavu mogu dokazati računom. Imam puno upita od kolega koji su uvoznici ili daljnji korisnici tvari i smjesa iz EU o statusu sadašnjeg uvoza iz EU nakon našeg ulaska u EU. Možete li nam to potvrditi?
Da bi to tako napravili, treba nam sastav proizvoda, proizvođač, naravno, neće dati sastav. Istovremeno, u STL-u, podatak je zaštićen?

Odgovor:

1. 2008. godine, kada se u EU obavljala predregistracija, tvrtke iz EU su bile savjetovane da provjere od svojih dobavljača jesu li ili namjeravaju li obaviti predregistraciju, odnosno registraciju s obzirom na planirane količine tvari koje namjeravaju proizvoditi, odnosno uvoziti. Pri tome je vrlo važno bilo planiranje kod onih tvrtki koje su do tada proizvodile/uvozile manje od 1 tone određene tvari. Ne vidim razliku u odnosu na 2008. godinu i sada. Dakle uvijek može postojati tvrtka koja je do sada proizvodila/uvozila manje od 1 tone, a sada se ukazuje potreba za većim količinama. Dakle nije zgorega provjeriti i kod tvrtki iz EU jesu li obavile registraciju ili barem predregistraciju. Zato ja savjetujem svima koji postave pitanje o uvozu iz EU, neka provjere kod te tvrtke (bilo da je proizvođač ili uvoznik od kojeg će naša tvrtka uvoziti) jesu li obavili registraciju ili barem predregistraciju. Naime u REACH-u postoji kategorija kasne predregistracije za one koji povećaju svoju proizvodnju, odnosno uvoz na količine preko 1 tone.

2. Na žalost ukoliko tvrtka ne želi dostaviti podatak o tvarima i njihovoj količini u sigurnosno-tehničkom listu, onda nastaje problem. Iako se i tu često prikrivaju podaci koji se moraju navesti u STL-u (sve kemikalije koje se obavezno moraju navesti navedene su u Uredbi REACH). Naime za te kemikalije ne vrijedi pravilo da se mogu prikriti zamjenskim imenom. Nadalje, velik problem su podaci o količinama pojedinih tvari koje se daju u rasponu (npr. 20 % do 50 %). Na žalost jedini je način da se dođe do tih podataka, kontaktirati direktno proizvođača. Ukoliko to ne urodi plodom, pitanje se preko službe za pomoć za REACH (helpdesk za REACH) proslijediti u službu za pomoć (helpnet) u Europskoj agenciji za kemikalije (ECHA). Možda oni imaju iskustva kako su to do sada rješavale tvrtke iz EU.

Piktogrami opasnosti